•Bok,zovem se Annie.Imam 17 godina,živim u Zagrebu,idem u medicinsku školu.Nemam braće i sestara,ali zato imam roditelje koji mi pružaju sve u životu.Imam najbolju prijateljicu Hannu.Ukratko,ona mi je sve u životu.Ne znam što bih bez nje.
Hanna nije iz neke imućnije obitelji pa joj moji često udijele stvari koje njeni nisu u mogućnosti udijeliti njoj.Ona mi je kao sestra.Zahvaljujući njoj,znam što znači biti voljena osoba.Da,možda zvuči čudno ali sigurno na vlastitoj koži nikada niste osjetili kako je to kada vas roditelji preziru,i sve zbog novca,da imate sve što poželite ali nemate ono osnovno u životu-ljubav.Ako se pitate,ne nemam dečka.Naravno da mi je želja da ga uskoro pronađem.Ne znate kako je to kada vas netko iz dna duše doslovno mrzi što ste njegovo dijete,a upravo to moji čine,kao da me mrze svakom trunkom svoga tijela.Ne,ne zamjeram im na tome,jer vam sada moram reći istinu,nisu mi biološki otac i majka.Posvojena sam u 1.razredu osnovne škole.Samo se nadam da ću uskoro pronaći dečka koji će me voljeti i razumjeti svaki moj problem i nedostatak. Ljubav,da,krasna,a u isto vrijeme i jako komplicirana stvar.Grozno je šetati ulicom,i vidjeti neki sretan ljubavni par,kako se drže za ruke,razmjenjuju mišljenja,vole se bez obzira na sve.Ili isto tako vidjeti mlade roditelje sa svojom djecom..Naravno da i ti poželiš što takvo jer ti tvoj život to nije priuštio.Jednostavno,grozna mi je sama pomisao na to da ja nikada ne ću imati što takvo.Ali samo se ostaje nadati i misliti pozitivno,nitko ne zna što nam donosi sutra... ♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡
Nadam se da vam se uvod sviđa,komentirajte i pretplatite se.
Do sljedećeg dijela priče ♡♡♡♡
Ly all♥
Nema komentara:
Objavi komentar