Is it time to say goodbye?💔 •1.dio•

I tako se ja svaki dan nadam boljemu životu,nekomu tko će me voljeti,trunci pažnje od mojih roditelja.Toliko mi je dosta svega da više ne vidim smisao svoga života.Jedino mi još snagu daje moja draga Hanna bez koje ne znam što bih..I tako dan za danom,sve me više ostavljala nada da će jednoga dana sve biti bolje.Jednostavno više nisam mogla.Nisam jela danima.Samo sam zurila u prazno.Gubila sam volju i za najobičnijim stvarima,pa tako i za odlaskom u školu i viđanja sa razredom.Mama je jednoga dana primjetila da samnom nešto nije u redu.Došla sam uplakana iz škole.Pitala me što je bilo i ispričala sam joj kako sam se upravo toga dana posvađala sa Hannom i kako sam izgubila sve što sam imala.Sa velikim me čuđenjem pitala kako "izgubila sve što sam imala",a ja sam joj samo hladno odgovorila kako znam da me od prvoga dana oni,moji roditelji nisu voljeli.Mama je onda,umjesto da me smiri samo patetično ošamarila i rekla:"Ovo ti je lekcija,pa ćemo vidjet tko koga  u ovoj kući ne voli."Briznula sam u još jači plač i legla sklupčana na krevet.Nakon nekih dvadesetak minuta tata me pozvao da siđem dolje na večeru.Nisam se odazivala.Tako sklupčana u dlučila da u ovoj kući više nema mjesta za mene...

♡Evo 1.dio priče,ne zamjerite što nisam jako dugo objavljivala,imala sam obaveza pa jednostavno nisam sve stizala.
Do sljedećeg dijela! ♥♡♥

Is it time to say goodbye? 💔 •UVOD•

•Bok,zovem se Annie.Imam 17 godina,živim u Zagrebu,idem u medicinsku školu.Nemam braće i sestara,ali zato imam roditelje koji mi pružaju  sve u životu.Imam najbolju prijateljicu Hannu.Ukratko,ona mi je sve u životu.Ne znam što bih bez nje.
Hanna nije iz neke imućnije obitelji pa joj moji često udijele stvari koje njeni nisu u mogućnosti udijeliti njoj.Ona mi je kao sestra.Zahvaljujući njoj,znam što znači biti voljena osoba.Da,možda zvuči čudno ali sigurno na vlastitoj koži nikada niste osjetili kako je to kada vas roditelji preziru,i sve zbog novca,da imate sve što poželite ali nemate ono osnovno u životu-ljubav.Ako se pitate,ne nemam dečka.Naravno da mi je želja da ga uskoro pronađem.Ne znate kako je to kada vas netko iz dna duše doslovno mrzi što ste njegovo dijete,a upravo to moji čine,kao da me mrze svakom trunkom svoga tijela.Ne,ne zamjeram im na tome,jer vam sada moram reći istinu,nisu mi biološki otac i majka.Posvojena sam u 1.razredu osnovne škole.Samo se nadam da ću uskoro pronaći dečka koji će me voljeti i razumjeti svaki moj problem i nedostatak. Ljubav,da,krasna,a u isto vrijeme i jako komplicirana stvar.Grozno je šetati ulicom,i vidjeti neki sretan ljubavni par,kako se drže za ruke,razmjenjuju mišljenja,vole se bez obzira na sve.Ili isto tako vidjeti mlade roditelje sa svojom djecom..Naravno da i ti poželiš što takvo jer ti tvoj život to nije priuštio.Jednostavno,grozna mi je sama pomisao na to da ja nikada ne ću imati što takvo.Ali samo se ostaje nadati i misliti pozitivno,nitko ne zna što nam donosi sutra... ♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡

Nadam se da vam se uvod sviđa,komentirajte i pretplatite se.
Do sljedećeg dijela priče ♡♡♡♡
Ly all♥

Welcome ❤❤

Dobrodošli na blog "Only Love".
U kratkim crtama ću napisati zašto sam napravila ovaj blog:
Jednog dana,tako sjedim u sobi,i odjednom mi padne napamet ideja "Hej,zašto ne bi pokrenula blog o pričama"
Jako sam se dvoumila oko toga,ali sam do kraja sama sebi rekla i obećala da ću pokušati,pa kako bude.
I da,odlučila sam napraviti blog,i iznijeti svoje osjećaje i misli i to podijeliti sa vama.
Inače jako volim romantiku i ljubavne filmove i serije tako da mi pisati o ljubavi uopće ne će biti problem.
Ovdje ćete moći čitati ljubavne priče,i nalaziti sve ono što se tiče ljubavi.
Bit će svakakvih priča sa tužnim i sretnim završecima,a dakako,i raznih tema o ljubavi.
Ly all i uskoro počinjem svoju priču ♡